Posle višegodišnjeg dokazivanja u srpskom fudbalu, Đorđe Vukobrat nastavio igračku karijeru u Omanu.
- U Oman sam došao na inicijativu Igora Vučkovića, koji mi je ne tako davno bio trener u Donjem Sremu - kaže popularni Đole - Inače, treneri u Al Nasru su mi Nebojša Vučković, koji je već dve decenije u arapskom svetu (Saudijska Arabija, Egipat, Katar, Emirati, Oman) i njegov pomoćnik Slobodan Živković. Mnogo sam im zahvalan što su mi mnogo pomogli oko uklapanja u novoj sredini. Što bi Arapi rekli, sa zdravljem sam „nus nus“! (pola pola). Povredio sam koleno na poslednoj utakmici Kupa protiv FC Siba. Srećom, posle pregleda i brze intervencije ustanovljeno je da nije ništa ozbiljno: kraća pauza i povratak na teren. Trenutno smo petoplasirani na tabeli: lider nam beži 3 boda.
Fudbal u Omanu i u Srbiji?
- Ovdašnji fudbal ima i prednosti i mana. Brzo se igra, s mnogo trčanja i sa atraktivnim potezima. Veća je efikasnost nego kod nas. Suđenje je „malo problematično“. Jednostavno, nemaju neku naročitu školu. Stranci se cene i poštuju. Stadioni su prelepi i preveliki, po evropskim standardima. Zbog klime (mnogo je toplo), trenira se i igra noću. Al Nasr je prilično poznat klub, a u Salalahu imamo dva gradska rivala Dofar i Etihad, s kojima delimo stadion. Tu su još dva, nižerazredna kluba. Posećenost utakmicama je porilična. Salalah ima oko 70.000 stanovnika (Oman 2.400.000), sa divnim plažama i dosta hotela. Turizam je razvijen. Naravno, po nafti su poznatiji. Da se pohvalim, na debitantskoj utakmici proglašen sam za „igrača utakmice“. Navijači su prezadovoljni i već sam dobio nadimak – Tigar! Meni ne preostaje ništa drugo nego da igram još bolje i da dokažem da nisam slučajno došao.
Da li pratiš srpski fudbal?
- Da, naravno! Najlepše dane proveo sam u Donjem Sremu, a najveću zahvalnost dugujem treneru Bogiću Bogičeviću, s kojim sam sarađivao četiri i po godine i od koga sam mnogo naučio.
- U Oman sam došao na inicijativu Igora Vučkovića, koji mi je ne tako davno bio trener u Donjem Sremu - kaže popularni Đole - Inače, treneri u Al Nasru su mi Nebojša Vučković, koji je već dve decenije u arapskom svetu (Saudijska Arabija, Egipat, Katar, Emirati, Oman) i njegov pomoćnik Slobodan Živković. Mnogo sam im zahvalan što su mi mnogo pomogli oko uklapanja u novoj sredini. Što bi Arapi rekli, sa zdravljem sam „nus nus“! (pola pola). Povredio sam koleno na poslednoj utakmici Kupa protiv FC Siba. Srećom, posle pregleda i brze intervencije ustanovljeno je da nije ništa ozbiljno: kraća pauza i povratak na teren. Trenutno smo petoplasirani na tabeli: lider nam beži 3 boda.
Fudbal u Omanu i u Srbiji?
- Ovdašnji fudbal ima i prednosti i mana. Brzo se igra, s mnogo trčanja i sa atraktivnim potezima. Veća je efikasnost nego kod nas. Suđenje je „malo problematično“. Jednostavno, nemaju neku naročitu školu. Stranci se cene i poštuju. Stadioni su prelepi i preveliki, po evropskim standardima. Zbog klime (mnogo je toplo), trenira se i igra noću. Al Nasr je prilično poznat klub, a u Salalahu imamo dva gradska rivala Dofar i Etihad, s kojima delimo stadion. Tu su još dva, nižerazredna kluba. Posećenost utakmicama je porilična. Salalah ima oko 70.000 stanovnika (Oman 2.400.000), sa divnim plažama i dosta hotela. Turizam je razvijen. Naravno, po nafti su poznatiji. Da se pohvalim, na debitantskoj utakmici proglašen sam za „igrača utakmice“. Navijači su prezadovoljni i već sam dobio nadimak – Tigar! Meni ne preostaje ništa drugo nego da igram još bolje i da dokažem da nisam slučajno došao.
Da li pratiš srpski fudbal?
- Da, naravno! Najlepše dane proveo sam u Donjem Sremu, a najveću zahvalnost dugujem treneru Bogiću Bogičeviću, s kojim sam sarađivao četiri i po godine i od koga sam mnogo naučio.
Svaka cast,ponos klubova u kojima je igrao,ponos Srbije...samo tako nastavi!
ОдговориИзбриши