
Iako je iz susednih Popinaca, udaljenih svega nekoliko kilometara, da bi zaigrao na Suvači, morao je „putovati“ preko Stare Pazove, Beograda, Novog Sada, ponovo Beograda, Nove Pazove i Domžala.
- Počeo sam igrati u mlađim kategorijama staropazovačkog Jedinstva, kod Mirića - kaže Mijić - Potom sam bio u Crvenoj zvezdi (Konstantin Djurić, Dušan Savić i Petar Krivokuća), Vojvodini (Miroslav Stupar), Zemuna (Stevan Vorkapić, Dragan Macura i Milan Majstorović). Kao seniorski igrač debitovao sam u Radničkom iz Nove Pazove. Fudbalski put me je, potom, odveo u Hajduk sa Liona, gde sam igrao pola godine. Vratio sam se u Radnički, da bi zatim prešao u OFK Beograd, kod Švabe Đurđevića. Vreme provedeno u OFK Beogradu posebno ću pamtiti. Afirmisao sam se kao superligaški igrač u sredini, koja je iznedrila mnogo poznatih igrača.
Pola godine, pre dolaska u Donji Srem, proveo je u slovenačkim Domžalama.
- Neće mi boravak u Sloveniji ostati u lepom sećanju - priznaje Miloš Mijić - To mi izgubljeno vreme. Došao sam sa trenerom iz Srbije. Pošto su njega smenili, jednostavno su sklonjeni svi stranci, pa i ja. Posle povratka iz Slovenije, bilo je nekoliko ponuda klubova iz Srbije, ali je Donji Srem bio najkonkretniji.
Prvi utisci su sređeni.
- Izuzetno su pozitivni - ističe Mijić - Saigrači su me odlično primili. Osećam se kad da igram u svojim Popincima. Nekoliko igrača poznajem. Protiv Donjeg Srema, kao prvotimac Radničkog i OFK Beograda, igrao sam pet prvenstvenih utakmica. Vredno se radi, atmosfera je izuzetno pozitivna i ova ekipa ima kvaliteta da ostane u eliti. Ako nas malo i sportska sreća posluži, dočekaćemo i sezonu 2014/2015. godine u najelitnijem takmičenju.
Нема коментара:
Постави коментар